Samit u Kopenhagenu je bio skup egoista?
I danas u nemačkoj štampi "sumiraju" i analiziraju rezultati upravo
okončane Konferencije o klimi u Kopenhagenu. Kritike su oštre i idu
toliko daleko, da su pojedini novinari, učesnika nazvali "nesposobnim i
ludim".
Minhenski list Ziddojče cajtung o
konferenciji o klimi u Kopenhagenu piše: „Kopenhagen je uvreda
međunarodne zajednice. Nikada se nije više očekivalo od jedne
konferencije o klimi, nikada se nije okupilo toliko predsednika država
i vlada na jednom mestu kako bi rešili jedan problem. Međutim, oni ne
da nisu rešili problem, nego su ga zaoštrili. Kao u nekom starom, lošem
filmu poglavari najrazvijenijih zemalja dogovorili su se o fondu za
pomoć nerazvijenim koji bi trebalo da primiri te zemlje, a oni na taj
način da se iskupe. Umesto da su jedni drugima obećali da će napustiti
štetan put privrednog razvoja dogovorili su se o jednom dalekom cilju –
recimo, kao da su odredili mesto, ali ne i datum sastanka. Dubina
razočaranja u srazmeri je sa veličinom šanse koja je propuštena“, piše „Ziddojce cajtung“.
Konferencijom u Kopenhagenu bavi se i list Sarbriker cajtung
koji piše: „U Kopenhagenu je nestala jedna iluzija. Iluzija da
predsednici i premijeri 192 zemlje sveta predstavljaju elitu, gotovo
konvent mudrih, koji će učiniti sve za dobrobit čovečanstva. Kopenhagen
je, naprotiv, pre bio skup malo razumnih, taštih, egoista, nesposobnih
(uključujući i dansko vođenje sednica) ili jednostavno ludih. Ali, time
je konferencija bila slika sveta onakvog kakav je svakog jutra kada
ustaje. Nenašminkan. Kopenhagen je dokazao da je svet strukturalno
nesposoban, a politički nevoljan da zajednički deluje kako bi sprečio
katastrofu koja preti u nešto daljoj budućnosti“, piše list „Sarbriker cajtung“.
Bildunterschrift:
Komentator lista Rajn cajtung nema
poverenja ni u buduće pregovore o zaštiti klime i piše: „Iako oni
slatkorečivi pokušavaju da umanje štetu i pominju prvi mali korak na
dugom putu i dodaju da bi trebalo gledati u budućnost nema razloga da
se očekuje uspeh na sledećem sastanku na vrhu o klimi. Za godinu dana
sastaće se u Meksiku isti političari sledeći iste ciljeve koji imaju
malo veze sa spasavanjem sveta, ali mnogo sa egoizmom. Bogate zemlje
brane svoje privilegije, zemlje ubrzanog razvoja žele i dalje nesputani
privredni rast, a nerazvijeni, koji čine najveći deo učesnika
konferencije, želeli bi da naplate po sto milijardi evra godišnje“,
piše „Rajn cajtung“.
O konferenciji u Kopenhagenu list Miteldojče cajtung piše:
„Nema nikakvog smisla
nastavljati tim putem. Jedina šansa koja preostaje jeste da oni koji u
najvećoj meri doprinose zagrevanju planete nešto sami preduzmu – bilo
koordinisano na osnovu zajedničkog dogovora ili svaki za sebe bez
obzira na to šta rade drugi. Petnaest zemalja sveta zajednički je
odgovorno za 80 procenata emisije ugljendioksida – među njima su SAD,
Kina i velike članice EU. Sve one tvrdile su u Kopenhagenu da im je
više nego stalo do zaštite klime. Sada bi političari te izjave trebalo
da sprovedu u delo. A njihovi birači morali bi da ih kontrolišu i smene
ako to ne učine“, piše „Miteldojče cajtung“.
Bildunterschrift:
List Frankfurter algemajne cajtung
komenatriše nemačko angažovanje u Avganistanu: „Nesporno je da je za
nemačko angažovanje korišćena neodgovarajuća terminologija. Uprkos
činjeničnom stanju tadašnji ministar odbrane Franc Jozef Jung tvrdio je
da je u pitanu „stabilizacija zemlje“, ali neizbežne taktičke posledice
javnosti niti su objašnjene, niti obrazložene. Novi ministar Gutenberg
izjavom o „stanju sličnom ratnom“ prekršio je taj tabu. Verovatno je u
više koraka nameravao javnosti da objasni promenjene okolnosti
angažovanja Bundesvera. Sada govori o „oružanom sukobu koji nije
međunarodnog karaktera“ što je u međunarodnom pravu kvalifikacija
građanskog rata. Nije reč samo o semantičkoj promeni, nego se time
menja pravna ocena vojnih akcija“, piše „Frankfurter algemajne cajtung“.
Najzad, list Emder cajtung
pozabavio se privrednom krizom: „Ovih predbožićnih dana stiče se utisak
kao da je privredna kriza naučna fantastika na televiziji. Ona nas
zastrašuje, ali teško da se sa njom suočavamo u svakodnevici. Deluje
kao vanzemaljski fenomen koji je neki vešt reditelj priredio za filmsko
platno. Naime, da je kriza zaista tako velika kao što već godinu dana
izveštavaju svi mediji onda radnje valjda ne bi bile tako pune kupaca
koji kupuju božićne poklone kao što su bile pune proteklog vikenda.
Dakle, kako to da svi govore o ogromnoj krizi, ali malo je njih, bar u
našem građanskom okruženju, koje ona pogađa? Možda je najbanalniji
odgovor i najtačniji: zbog toga što su preduzete odgovarajuće mere, jer
su političari reagovali na pravi način. I jer i dalje postoji bazično
poverenje u (društveni) sistem“, piše list „Emder cajtung“.
priredio Nenad Briski
odg. urednik: N. Jakovljević
Napomena: http://www.dw-world.de/image/0,,4998957_1,00.jpg
|